| Chapter 32 |
1 | Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!
|
2 | Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!
|
3 | Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja.
|
4 | Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.
|
5 | Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
|
6 | Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići.
|
7 | Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja.
|
8 | Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
|
9 | Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!
|
10 | Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.
|
11 | Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
|