| Chapter 7 |
1 | Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
|
2 | Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
|
3 | Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
|
4 | reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",
|
5 | da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
|
6 | Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
|
7 | vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
|
8 | prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
|
9 | u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
|
10 | i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
|
11 | Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
|
12 | bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
|
13 | i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
|
14 | "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
|
15 | zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
|
16 | Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
|
17 | svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
|
18 | Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
|
19 | Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
|
20 | uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."
|
21 | Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
|
22 | I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
|
23 | dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
|
24 | Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
|
25 | Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
|
26 | Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
|
27 | U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
|